Diabetes mellitus (šećerna bolest)

Diabetes mellitus (naziva se još i šećerna bolest) je metaboličko oboljenje: šećer sadržan u namirnicama (glukoza) ne može se u potpunosti razgraditi i iskoristiti.

Dijabetes u brojkama:

– 235 milijuna dijabetičara na svijetu

– 425 milijuna dijabetičara predviđa se do 2030.

– 180 tisuća registriranih dijabetičara u Hrvatskoj

– 300 tisuća je pretpostavka ukupnog broja dijabetičara u Hrvatskoj

– 3 do 15% budžeta zdravstva su izravni troškovi za dijabetes

– 6 do 7 normalna razina šećera u krvi

– 3 – razina šećera u krvi ispod koje dolazi do hipoglikemije

Dijabetičari danas mogu normalno živjeti i djelovati. Cilj liječenja dijabetesa je održanje visoke kvalitete života i izbjegavanje posljedičnih oštećenja.

Dijabetes

Kad razina šećera u krvi padne…
Inzulin je hormon koji se stvara u gušterači i regulira razinu glukoze u krvi. Zahvaljujući inzuilinu glukoza iz krvotoka dospijeva do stanica. Glukoza je važan dobavljač energije za stanice, posebno mozgovne i mišićne.

Ovisno o vrsti dijabetesa oboljeli proizvode premalo ili uopće ne proizvode inzulin, odnosno proizvedeni inzulin ne djeluje kako treba. Posljedica toga jest da se kod oboljelih javlja kronično povišena razina šećera u krvi. To opet oštećuje krvne žile pa stanice ne primaju dovoljno glukoze. Osim toga, nedostatak inzulina utječe na razmjenu masti i bjelančevina.

Sve to može dovesti do ozbiljnih posljedičnih oboljenja kao što su: oštećenje krvnih žila, srca, očiju, bubrega i nogu, kao i akutne neravnoteže metabolizma, npr. dijabetične kome.

Dijabetes

Dijabetes nije samo dijabetes
U osnovi postoje dva oblika šećerne bolesti: dijabetes tipa 1 i dijabetes tipa 2.

Tip 1 dijabetičar pati od nedostatka inzulina: njegova gušterača više ne proizvodi inzulin. Ovaj oblik dijabetesa označava se još i kao autoimuni dijabetes jer imunološki sustav uništava vlastite tjelesne stanice koje proizvode inzulin u gušterači. Uzroci toga još uvijek nisu točno poznati. Ovaj oblik dijabetesa najčešće se javlja prije 35. godine života, često još u djetinjstvu ili pubertetu. Vlastiti tjelesni inzulin koji organizmu nedostaje mora se ubrizgavati, npr. putem injekcija, do kraja života.

Dijabetes tipa 2 javlja se kod onih ljudi čiji organizam proizvodi inzulin, ali hormon ne djeluje kako bi trebao. Otprilike 80 do 90 posto svih dijabetičara pati od ovog tipa dijabetesa koji se najčešće javlja poslije 40. godine života.
Predispozicije za dijabetes tipa 2, koji se ranije nazivao „starački dijabetes“, su nasljedne, ali to ne znači da će svatko tko ima nasljednu predispoziciju dobiti i dijabetes. Dugogodišnja prekomjerna težina i nedostatak kretanja najčešći su uzroci i vrlo često prethode dijabetesu tipa 2.

Dijabetes

Simptomi dijabetesa
Obzirom da se na početku oboljenja gotovo i ne javljaju nikakve poteškoće dijabetes se često prepoznaje i liječi tek nakon nekoliko godina.
Prvi znaci, koji se moraju ozbiljno shvatiti, su povećana žeđ, učestalo mokrenje, umor, rane koje sporo zarastaju i neobjašnjiv gubitak težine.

Dijabetes, što sad?
Nakon što je postavljena dijagnoza dijabetesa obvezan je liječnički nadzor npr. stručnjaka endokrinologa.
U specijaliziranim dijabetičnim savjetovalištima možete saznati sve o samoj bolesti, mogućnostima terapija i životu s dijabetesom.
Terapija dijabetesa tipa 1 sastoji se u nadoknadi inzulina koji nedostaje. Potrebna količina ravna se prema aktualnom stanju šećera u krvi, količini unesenih ugljikohidrata i planirane tjelesne aktivnosti.
Kod dijabetesa tipa 2 u prvom planu su uravnotežena prehrana, redovito kretanje, zdrava tjelesna težina, kao i odricanje od alkohola i nikotina. Dijabetičari ovog tipa mogu promijeniti svoje životne navike i imati pravu priliku za normalne vrijednosti šećera pa tako i izbjeći uzimanje lijekova.
Dijabetičari s normalnom tjelesnom težinom danas se mogu hraniti gotovo jednako kao i zdravi ljudi. Neobične i specijalizirane namirnice za dijabetičare, kao i komplicirani načini pripreme suvišni su.

Savjeti za Vaš jelovnik
Moguće je bolovati od šećerne bolesti i ukusno se hraniti. Danas se dijabetičarima preporučuje uravnotežena prehrana koja u stvari vrijedi za sve ljude.

Važan je svjestan odabir namirnica s posebnom pažnjom posvećenom UGLJIKOHIDRATIMA: postoje različite vrste ugljikohidrata koje organizam različitom brzinom prihvaća i zato oni u nejednakoj mjeri podižu razinu šećera u krvi.

Dijabetičari trebaju koristiti one namirnice koje sadrže ugljikohidrate koji utječu na postupno povećanje razine šećera. U te namirnice ubrajamo višestruke šećere (npr. škrob) koji se nalaze u proizvodima od cjelovitog zrnja žitarica, povrće, voće, opnasto povrće i krumpir.

Manje preporučljive namirnice su one koje sadrže jednostavne i dvostruko složene šećere (npr. glukozu, saharozu i fruktozu), a možemo ih naći u pire krumpiru, kukuruzu, bijelom kruhu, kukuruznim pahuljicama, sladoledu i slatkim napicima. Jednostavni i dvostruko složeni šećeri utječu na brzo podizanje razine šećera u krvi, ali ona isto tako brzo padne. Zato konzumirajte ananas, banane i grožđe samo u manjim količinama, zbog njihovog visokog sadržaja voćnog šećera (=jednostavni šećer).
Jednostavne i dvostruko složene šećere valja „upakirati“ u obroke; npr. marmeladu namažite na kruh od cjelovitog zrna ili puding pojedite odmah nakon glavnog obroka, kako razina šećera ne bi tako brzo narasla.

Tijekom dana valja pojesti više manjih obroka da nepotrebno ne opterećujete razinu šećera u krvi. Tako ćete izbjeći velike oscilacije razine šećera u krvi te osjećaj gladi između obroka.

Je li šećer zabranjen?
Kod dijabetesa nije obvezno u potpunosti izbaciti bijeli šećer iz prehrane. Male količine koje služe za zaslađivanje ili one u receptima za kolače dozvoljene su jer ne opterećuju metabolizam. Ali ove ugljikohidrate morate uračunati prilikom obračuna dnevnih potreba i ne smijete ih dodatno uzimati.

Proizvodi za dijabetičare uglavnom sadrže zaslađivače umjesto šećera. Zaslađivači poput fruktoze, izomalta, maltita, manita, sorbitola i ksilita utječu na sporo podizanje razine šećera, ali sadrže kalorije. I sadržaj masti je često vrlo visok u proizvodima za dijabetičare.

Suprotno, zaslađivači poput saharina, aspartama i ciklamata ne sadrže kalorije. Oni se nude u velikom broju proizvoda namijenjenih energetskoj prehrani i ne utječu na razinu šećera u krvi. Dijabetičari mogu koristiti ove proizvode, ali oni nisu obvezan dio prehrane dijabetičara.

10. KONGRES , Šibenik

10. KONGRES
osoba sa šećernom bolešću Hrvatske
7. do 10. travnja 2011. g.
Hotel Ivan, hotelsko naselje Solaris, Šibenik

Kava crna – da ili ne?

Šalica užitka

Kava pomaže kod bolesti srca, jetre i dijabetesa

Kava pomaže i kod glavobolje

Ukoliko se osjećate krivima kad god uživate u jutarnjem ritualu ispijanja crne kave, jer je navodno štetna za zdravlje, mi vas rješavamo briga. Ekipa iz Eating Well Magazina napravila je listu pet najpozitivnijih stvari koje kava radi za vaš organizam. Osim što obiluje antioksidansima i ne deblja, kava štiti vaše srce.

Crna kava (Tportal.hr)

Naime, ukoliko pijete jednu do tri šalice kave dnevno, imate manju mogućnost od srčanog udara nego oni koji ne konzumiraju kavu. Povezano je to s antioksidansima kojima kava obiluje.

Kava ima više antioksidansa nego poneke vrste voća. Iako vam kratkoročno podigne tlak i ubrzava otkucaje srca, s vremenom vam se smanjuje krvni tlak.

Spomenuti antioksidansi smanjuju mogućnost obolijevanja od dijabetesa.

Naime, oni povećavaju osjetljivost stanica na inzulin, što pomaže da se regulira šećer u krvi. Ljudi koji piju četiri i više šalica kave dnevno imaju manji rizik od ostatka da razviju dijabetes drugog tipa.

Prema nekim istraživanjima, kava je dobra za jetra. Oni koji ispijaju više kave, imaju manje mogućnosti da dobiju cirozu ili neke druge bolesti jetre. Osim toga, kava smanjuje mogućnost oboljenja od raka za 43 posto.

Kao četvrtu prednost kave, spomenuti magazin navodi povećanje moždane aktivnosti, ali i zaštitu od Alzheimerove i Parkinsonove bolesti. Kava pomaže i kod glavobolje. Prema nekim nalazima, pomaže čak i kod migrena. Nije jasno objašnjeno kako kava pomaže kod glavobolje, zna se da pomaže kod povećanja moždane aktivnosti.

Jelovnik – bubrežna dijeta, dijabetes

Autor Marinela Šajina, dipl.ing.

Jelovnik 1

Zajutrak
-mlijeko nemasno, 1/3 šalice, 100g
-dijabetički keks, 20g

Doručak
-2 šnite kruha, 40g
-1 jaje (kuhano, meko kuhano)
-kompot od jabuke bez šećera, 160g jabuke

Ručak
-manestra od povrća (celer, luk, zelena mahune, kukuruz) u težini od 160g, sa krumpirom 50g, sa jednom žličicom maslinovog ulja
-pečena puretina ili piletina (sa jednom žličicom maslinovog ulja), 30g

Užina
-voćni frape od jagode i mandarine (100g jagode, 100g mandarine)
-jogurt običan 30g

Večera
-miješana salata (zelena salata i kupus, ukupno 150g), sa jednom žlicom maslinovog ulja
-kuhana riža, 30g suhe, sa 1 žličicom mekog margarina
-svježi kravlji sir, 30g
-grožđe, 60g

Večernji obrok
-kompot od jabuke i dunje (160g)

Energetska vrijednost*: cca 1200 kcal
*energetska vrijednost može se povećati dodatkom žitarica, voća, povrća i masnoća; dodatkom proteinskih namirnica se povećava udio proteina, što nije povoljno.
Proteini: 37g
Ugljikohidrati: 151g
Masti
: 53g
Natrij**: 620mg
**sva pripremljena jela su bez dodatka soli
Kalij: 2463mg
Fosfor: 706mg

Jelovnik 2

Zajutrak
-bijela kava (1/3 šalice mlijeka)
-dijabetički keks, 20g

Doručak
-2 šnite kruha (40g) sa margarinom (10g)
-svježi zrnati sir 30g
-mandarina, 120g

Ručak
-pileća juha, 1 tanjur
-pirjano povrće: grašak, mrkva (100g), krumpir (80g)
-maslinovo ulje, 2 žličice
-kuhana piletina, 30g

Užina
-acidofil, 1/2 šalice

Večera
-kuhana cvjetača, 100g
-riža kuhana, 40 g suhe
-maslinovo ulje, 1 žličica
-jagoda, 100g

Večernji obrok
-Čaj
-Dijabetički keks, 20g

Energetska vrijednost*: cca 1200 kcal
*energetska vrijednost može se povećati dodatkom žitarica, voća, povrća i masnoća; dodatkom proteinskih namirnica se povećava udio proteina, što nije povoljno.
Proteini: 40g
Ugljikohidrati: 136g
Masti: 56g
Natrij**: 1062mg
**sva pripremljena jela su bez dodatka soli
Kalij: 2104mg
Fosfor: 691mg

Banane – 5 slatkih tajni

Možete ih jesti sirove, u kolačima, salatama, ili od njih raditi složenija jela… Na koji god način upotrijebili banane, jedno je sigurno!

Ovo slatko voće neće prijati samo vašem teku, već je odlično i za zdravlje!

1. Banane su dobre za srce

Banane su jedan od najboljih prirodnih izvora kalija, koji pomaže održati pravilnu razinu tlaka i normalan rad srca. Jedna banana sadrži oko 460 mg kalija i samo 1 mg štetnog natrija. Zato su savršena namirnica za borbu protiv visokog krvnog tlaka, arterioskleroze i kardiovaskularnih bolesti. I to nije sve! Banane obiluju vlaknima pa su zato odlične za smanjenje razine kolesterola te stresa.

2. Banane pomažu kod žgaravice

Banane nisu samo dobra hrana za osobe koji imaju čireve, već kod takvih pacijenata mogu spriječiti ponavljajuće žgaravice. Protiv žgaravice banane djeluju dvojako: prvo, stimuliraju želudac na proizvodnju sluzi koja štiti osjetljivo tkivo od kiselina. I drugo, banane sadrže inhibitore koji se bore protiv želučanih bakterija (koje vode nastanku čireva). Zato je nakon svakog obroka dobro pojesti jednu bananu i popiti čašu mlijeka.

Banane možete pripremiti na niz načina

3. Obrok koji pomaže kod probavnih smetnji

Banane su voće koje je jednako učinkovito i kod zatvora i kod proljeva. Banane pomažu organizmu da se opskrbi dovoljnim dozama kalija, čija se razina u tijelu smanjuje nakon proljeva. Banane također obiluje pektinom, te pomažu kod zatvora, a ujedno ne izazivaju alergijske reakcije koje su moguće kod primjene određenih laksativa.

4. Doza vitamina B6

Banane su važan dodatak vegetarijanskom načinu prehrane. Meso je jedan od najvažniji izvora vitamina B, i često ga manjka u osoba koje se hrane alternativnim načinima prehrane. Vitamin B6 je ključan za proizvodnju serotonina i dopamina, neurotransmitera koji su odgovorni za dobro raspoloženje i pravilan metabolizam. Samo jedna banana sadrži oko 35 posto preporučene dnevne doze vitamina B6.

5. “Slatkiš” koji regulira razinu šećera

Slatke banane savršen su desert za osobe koje bojuju od dijabetesa i drugih poteškoća vezanih uz razinu šećera u krvi. Dijabetičarima je većina slatkiša “zabranjeno voće” jer povećavaju šećera u krvi.Zato su tu slatke banane. Možete ih jesti “sirove” ili ih izgnječiti i zamrznuti kako biste dobili svojevrsnu alternativu sladoledu.

D. Šorgić

Ananas

Ananas – Inulin

INULIN, prirodno topivo vlakno u hrani, dio je široko rasprostranjene grupe ugljikohidrata i predvodi grupu funkcionalne hrane poznate kao fruktooligosaharidi. U gornjem dijelu probavnog trakta se izrazito slabo probavljaju .Daju svega l kcal/gr. Glavni izvor FOS-a su pšenica, luk, češnjak, banane, cikorija te od ostalih izvora rajčica, šparoge, ječam i raž. Vjerojatno najpoznatiji nutricijski učinak inulina je povećanje rasta kolonija crijevnih bakterija koje se dodaju jogurtima kao živa kultura čime ih označava kao probiotik koji potiče crijevnu floru.Inulin ima manju kalorijsku vrijednost nego standardni ugljikohidrati i važno nutricijsko obilježje kao prehrambeno vlakno

Mogući klinički učinci prehrane bogate Inulinom

  1. U populaciji koja uzima hranu bogatu vlaknima debljina je rijetka pojava, zbog unosa malo kalorija i porasta osjećaja sitosti.U želucu vlakna dovode do sporijeg pražnjenja istog.
  2. Glikemički indeks Inulina je vrlo nizak te nema stimulacije lučenja inzulina u većoj mjeri.Istraživanja su pokazala da dijeta sa niskim glikemičkim indeksom smanjuje kardiovaskularni rizik u većoj mjeri nego dijeta sa niskim sadržajem  masnoća.
  3. Koronarna bolest srca,  obrnuto proporcionalna s povećanim unosom vlakana u prehrani
  4. Dijabetes.Sporije oslobađanja energije kod prehrane sa niskim glikemičkim indeksom dovodi do prevencije razvitka tip 2 dijabetesa.
  5. Dostupnost minerala,osigurava apsorpciju i ravnotežu kalcija te primjerenu  gustoću kosti.
  6. Crijevne smetnje,postoje epidemiološki podaci o obrnuto proporcionalnoj  povezanosti vlakana u hrani sa diverikulozom,karcinomom kolona i sindromom iritabilnog kolona.
  7. Smanjuje razinu kolesterola te triglicerida-posebice vlakna topiva u vodi
  8. U tretmanu  upalnih bolesti crijeva, fermentacijom  vlakana nastaju produkti tzv. kratko lančane masne kiseline koji su glavni izvor energije za kolonocite(stanice sluznice debelog crijeva)
  9. Poboljšavaju probleme kod zatvora
  10. Jačaju imunološki sustav
  11. Poboljšavaju rad probavnog sustava te djeluju prebiotički
  12. PH probave.

Interesantno je da  se Danone odlučio na postavljanje  praktičnih objašnjenja,te edukacije što to znači GLIKEMIČKI INDEKS  u vidu  crteža, shema i tablica na svojim proizvodima zbog spoznaje da kupci nemaju ni ideju ni znanje o istom niti što bi to trebalo značit.

Diabetes: What is insulin?

Written by James Norman MD, FACS, FACE

Insulin is a hormone.And like many hormones, insulin is a protein . Insulin is secreted by groups of cells within the pancreas called islet cells. The pancreas is an organ that sits behind the stomach and has many functions in addition to insulin production. The pancreas also produces digestive enzymes and other hormones (detailed on another page) . Carbohydrates (or sugars) are absorbed from the intestines into the bloodstream after a meal. Insulin is then secreted by the pancreas in response to this detected increase in blood sugar. Most cells of the body have insulin receptors which bind the insulin which is in the circulation. When a cell has insulin attached to its surface, the cell activates other receptors designed to absorb glucose (sugar) from the blood stream into the inside of the cell.

Pancreatic Islet Cells secrete insulin Without insulin, you can eat lots of food and actually be in a state of starvation since many of our cells cannot access the calories contained in the glucose very well without the action of insulin. This is why people with type 1 diabetes who do not make insulin can become very ill without insulin shots. Insulin is a necessary hormone. Those who develop a deficiency of insulin must have it replaced via shots or pumps (type 1 diabetes).

More commonly, people will develop insulin resistance (type 2 diabetes) rather than a true deficiency of insulin. In this case, the levels of insulin in the blood are similar or even a little higher than in people without diabetes. However, many cells of people with type 2 diabetesrespond sluggishly to the insulin they make and therefore their cells cannot absorb the sugar molecules well. This leads to blood sugar levels which run higher than normal. Occasionally people with type 2 diabetes will need insulin shots, but most of the time other methods of treatment will work.

Pancreas Secretes InsulinInsulin was the first hormone identified (late 1920s), which won the doctor and medical student who discovered it the Nobel Prize (Banting and Best). They discovered insulin by tying a string around the pancreatic duct of several dogs. When they examined the pancreases of these dogs several weeks later, all of the pancreas digestive cells were gone (died and were absorbed by the immune system), and the only thing left was thousands of pancreatic islets. They then isolated the protein from these islets, and they discovered insulin. Note that there are other hormones produced by different types of cells within pancreatic islets ( glucagon, somatostatin, etc ), but insulin is produced in far greater amounts under normal conditions making the simple approach used by Banting and Best quite successful.

Where Does Commercial Insulin Come From?

The first successful insulin preparations came from cows (and later pigs) . The pancreatic islets and the insulin protein contained within them were isolated from animals slaughtered for food in a similar but more complex fashion than was used by our doctor and med-student duo. The bovine (cow) and porcine (pig) insulin were purified, bottled, and sold. Bovine and porcine insulin worked very well (and still do!) for the vast majority of patients, but some could develop an allergy or other types of reactions to the foreign protein (a foreign protein is a protein which is not native to humans). In the 1980’s technology had advanced to the point where we could make human insulin. The advantage would be that human insulin would have a much lower chance of inducing a reaction because it is not a foreign protein (all humans have the exact same insulin, so we do not “see” this as a foreign protein). The technology which made this approach possible was the development of recombinant DNA techniques. In simple terms, the human gene which codes for the insulin protein was cloned (copied) and then put inside of bacteria. A number of tricks were performed on this gene to make the bacteria want to use it to constantly make insulin. Big vats of bacteria now make tons of human insulin. From this, pharmaceutical companies can isolate pure human insulin.

Orasi su najzdraviji orašasti plod

Orasi su napunjeni s moćnijim i bogatijim antioksidansima od bilo kojeg drugog orašastog ploda, uz naravno zdrava vlakna, proteine, vitamine i minerale.

Za orašaste plodove se obično govori kako su prirodna najsavršenija gotova hrana.

Uz to što imaju sve hranjive elemente potrebne za zdravu prehranu, oni također sadrže visoke razine zaštitnih antioksidansa koji suzbijaju učinke štetnih molekula.

Istraživanja pokazuju kako redovita konzumacija orašastih plodova može smanjiti rizik od srčanih bolesti, određenih vrsta raka te dijabetesa tip-2.

No, do sada nije bilo jasno koji orah je broj jedan u pogledu zdravstvenih svojstava.

Za odgovor na to pitanje, znanstvenici su analizirali sadržaj antioksidansa u devet različitih tipova orašastih plodova, a to su: orah, badem, kikiriki, pistacio, lješnjak, brazilski orah, indijski orah, makadamski orah i pekan orah.

Voditelj istraživanja, dr. Joe Vinson sa Sveučilišta Scranton u Pennsylvanij, nam objašnjava: „Orasi su ispali bolji i od kikirikija, badema, pistacia i ostalih orašastih plodova.”

„Šaka oraha sadrži gotovo dvostruko više antioksidansa za razliku od šake bilo kojeg drugog orašastog ploda. No, nažalost, ljudi ih ne konzumiraju dovoljno. A ovo istraživanje je pokazalo kako bi ljudi trebali jesti više oraha kao dio zdrave prehrane.”

Tim dr. Vinsona je otkrio kako orasi ne samo da imaju više antioksidansa nego drugi orašasti plodovi, već da imaju i više snažnih antioksidansa. Antioksidansi u orasima su između 2 i 15 puta jači od vitamina E, koji je poznat po svojim antioksidativnim svojstvima.

Dr. Vinson ističe kako je još jedna prednost oraha da se obično jedu u prirodnom stanju, za razliku od ostalih plodova koji se često prže.

„Toplina koja nastaje prilikom prženja orašastih plodova općenito smanjuje kvalitetu antioksidansa,” dodaje istraživač, a prenosi Telegraph.

Orašasti plodovi su odgovorni za gotovo 8 posto dnevne konzumacije antioksidansa u prehrani prosječne osobe.

Dr. Vinson ističe kako mnogi ljudi ne jedu orahe, jer oni navodno debljaju. No on naglašava kako orasi uglavnom sadrže zdrave mononezasićene i polinezasićene masne kiseline, za razliku od zasićenih masnih kiselina koje začepljuju arterije.

Konzumiranje oraha ne uzrokuje debljanje te čak može i smanjiti prekomjerno hranjenje zato jer se nakon konzumacije oraha ljudi osjećaju puni.

„Oko sedam oraha dnevno je najbolja količina za konzumaciju kako bi dobili maksimalnu zdravstvenu korist,” zaključuje dr. Vinson.

Pregled očiju – spas u zadnji čas

Uskoro bi kratak pregled očiju mogao biti dovoljan za dijagnosticiranje oštećenja živaca povezanih s dijabetesom.

Do 50 posto ljudi s dijabetesom doživljava oštećenje živaca, koji u ekstremnim slučajevima dovode do gubitka osjećaja u ekstremitetima, što onda navodi potrebu za amputacijom.

Oštećenje živčanih vlakana obično se procjenjuje kroz invazivne testove, uključujući biopsiju živaca i tkiva.

No sada su Nathan Efron i kolege s Queensland University of Technology u Brisbaneu, razvili ne-invazivnu alternativnu metodu, prenosi New Scientist.

Dijabetes utječe na periferne živce, no Efron sumnja kako bi on također mogao ostaviti svoj „potpis” u rožnici, a ona je tkivo s najgušćim nakupinama živaca u tijelu.

Znanstvenici su dokazali svoje istraživanje koristeći konfokalni mikroskop na rožnici. A razlozi leže u tome da rožnica kod osoba s dijabetesom koje imaju oštećenja živaca, u prosjeku ima manju gustoću živčanih vlakana, a živci su općenito kraći nego kod zdravih osoba.

Periferni živci gube funkciju kod ljudi s dijabetesom zbog viška glukoze u krvi koja onda smanjuje protok krvi u ruke i noge.

„Doslovno izgladnjujete živčana vlakna tako što im ne dobavljate hranjivi kisik,” objašnjava Efron.

„U početku se mislilo kako dijabetes utječe samo na ove periferne živce. Dakle, da otkrijete da i kranijalni živci, oni koji opskrbljuju oči, gube funkciju doslovno je bilo iznenađenje,” dodaju znanstvenici.

Efronov tim je razvio i klinički test na temelju svojih nalaza. Član tima Rayaz Malik s University of Manchester, razvio je softver koji uspoređuje snimke središnje rožnice s onim snimkama od dijabetičara s različitim stupnjevima oštećenja živaca. Efron navodi kako test sada koristi nekoliko bolnica.

Inzulin-hormon gladi i sitosti

Gušterača stvara inzulin i po potrebi ga ubacuje u krv i upravo o njoj ovisi da li će netko imati sklonost prema slatkoj hrani i debljanju kap posljedici takvih životnih navika!

Gušterača izlučuje inzulin u krv samo onda kad se razina krvnog šećera (glukoze) podigne iznad normale. Glavni je njegov zadatak da snizi razinu glukoze ponovno na normalu.

Osim ove funkcije, nesumnjivo životno važne, INZULIN ima i druge funkcije od kojih su ovdje važne njegove tri debljajuće funkcije:
1. Inzulin stvara stalni osjećaj gladi, ali ne za svom hranom već samo za ugljikohidratima. Ta glad može ići do stupnja neodoljive žudnje koja je vrlo slična ovisnostima o alkoholu ili narkoticima.

2. Inzulin je glavni hormon kod pretvaranja hrane u masne nakupine u tijelu. Dokle god ga u tijelu imamo dovoljno on će koordinirati da se dobar dio hrane pretvori u mast i uskladišti u tijelu.

3. Inzulin – kada ga ima dosta u krvi, sprečava topljenje masnih zaliha u tijelu.

Kada inzulina ima puno u krvi on stalno stvara potrebu za konzumiranjem slatke i škrobne hrane koja se lako pretvara u masnoću i sprečava topljenje ranije stvorenih masti.

Šećer u krvi raste samo pri obroku i to samo onda kad se jede hrana koja se probavom pretvara u krvni šećer – ugljikohidrati. Ugljikohidratna hrana je uvijek i masna hrana, pa tako inzulin ima puno sirovine za stvaranje masnih zaliha.

Važno je znati da se BJELANČEVINE i MASTI u hrani tijekom probave NIKAD ne pretvaraju u šećer, pa tako ne raste šećer u krvi i gušterača miruje te ne izlučuje inzulin u krv.

Jelovnik za dijabetičare – opći primjer

DNEVNI JELOVNIK

Zajutrak• 1 jedinica iz skupine “mlijeko i zamjene” * = 1 čaša mlijeka, 2.4 dl (12 g UH)
• 2 jedinice iz skupine “kruh i zamjene” = 1 kriška crnog kruha, 60 g (30 g UH)
• 1 jedinica iz skupine “meso i zamjene” ** = nemasna šunka, 30 g (0 g UH)

Doručak
• 1 jedinica iz skupine “voće i zamjene” = 1/2 srednjeg grejpa, 125 g (15 g UH)

Ručak
• 2 jedinice iz skupine “kruh i zamjene” = krumpir kuhani, 200 g (30 g UH)
• 2 jedinice iz skupine “povrće i zamjene” = rajčica + kuhane mahune, 200 g (10 g UH)
• 2 jedinice iz skupine “meso i zamjene” ** = riba pečena, 60 g (0 g UH)
• 2 jedinice iz skupine “masnoće i zamjene” = ulje, 2 čajne žlice, 10 g (0 g UH)
• 1 jedinica iz skupine “voće i zamjene” = 1 manja kruška, 100 g (15 g UH)

Užina
• 1 jedinica iz skupine “voće i zamjene” = 2 mandarine, 120 g (15 g UH)

Večera
• 2 jedinice iz skupine “kruh i zamjene” = 1 kriška raženog kruha, 60 g (30 g UH)
• 2 jedinice iz skupine “meso i zamjene” ** = 1 kuhano jaje + 30 g tune bez ulja (0 g UH)
• 1 jedinica iz skupine “povrće i zamjene” = rajčica 100 g + 100 g zelene salate (5 g UH)
• 2 jedinice iz skupine “masnoće i zamjene” = 5 crnih maslina + 1 čajna žlica ulja, 5 g (0 g UH)

RUČAK
• 3 dl juhe od zelenja
• 60 g pečene pastrve u foliji
• 200 g kuhanog krumpira
• 100 g salate od rajčice
• 100 g kuhanih mahuna
• 10 g ulja (dvije čajne žlice)
• 100 g kruške (jedna manja)

%d blogeri kao ovaj: